Razlozi uvođenja: najvažniji prihod države je PDV, dio PDV-a uplaćuje se i u EU Proračun. Procjenjuje se da se 99 milijardi eura prihoda od PDV-a ne ubere zbog prijevarnih radnji. Kako Porezna uprava prati poreznog obveznika tek po predaji PDV Obrasca a do predaje PDV-a Obrasca prođe i 3 mjeseca od ispostavljenog računa, porezne vlasti smatraju da u tom razdoblju nastane porezna prijevara. Prema zakonodavcu, fiskalizacijom eRačuna u trenutku izdavanja i u trenutku zaprimanja eRačuna nastati će kontinuirano praćenje poreznih obveznika od strane Porezne uprave. Svaki račun će u trenutku slanja biti vidljiv Poreznoj upravi. Biti će vidljiv i u trenutku zaprimanja kod kupca, kod eventualnog odbijanja i u trenutku evidentiranja naplate kod izdavatelja računa.

Porezna uprava još objavljuje upute koje informacijski posrednici ugrađuju u svoja softverska rješenja.

Aktualne zakonske promjene i što je novo od 1.1.2026. godine

• sve samostalne djelatnosti i pravne osobe u sustavu poreza na dobit (trgovačka društva, ustanove, neprofitne organizacije) moraju primati eRačune a one u sustavu PDV-a i izdavati eRačune
• svi u sustavu poreza na dohodak i sustavu poreza na dobit moraju imati Fiskalizaciju 2.0 a većina i Fiskalizaciju 1.0 i

Fiskalizacija 1.0 koja se trenutno primjenjuje i odnosi se na fiskalizaciju računa koji se naplaćuju gotovinom i karticama, od 1. siječnja 2026. godine primjenjivat će se i na naplate na transakcijski račun, ali će biti ograničena na segment krajnje potrošnje (građani). Fiskalizaciju 1.0 sada i od 1. siječnja 2026. godine obvezno provode obveznici poreza na dohodak od samostalne djelatnosti i obveznici poreza na dobit (osim ako je riječ o djelatnostima koje su izuzete od fiskalizacije). Da li je neprofitna organizacija, samostalna djelatnost (obrt), ustanova ili trgovačko društvo u sustavu PDV-a ili ne, nema utjecaja na fiskalizaciju računa u krajnjoj potrošnji (građanima).

Fiskalizacija 2.0 odnosi se na izdavanje i fiskalizaciju eRačuna između poreznih obveznika, a za obujam obveza poreznih obveznika važno je jesu li u sustavu PDV-a ili ne. Tako će porezni obveznici (obveznici poreza na dohodak ili dobit koji imaju sjedište ili prebivalište u RH) a koji su ujedno i obveznici PDV-a od 1. siječnja 2026. godine biti obvezni izdavati i zaprimati eRačune i provoditi njihovu fiskalizaciju.

Porezni obveznici koji nisu obveznici PDV-a od 1.1.2026. će biti obvezni zaprimati eRačune, ali neće morati i izdavati eRačune sve do 1. siječnja 2027. godine.

Neprofitne organizacije, ustanove, samostalne djelatnosti i trgovačka društva (poliklinike) koji su obveznici poreza na dobit jer obavljaju gospodarsku djelatnost, ali nisu obveznice PDV-a, od 1. siječnja 2026. godine bit će obvezni samo zaprimati eRačune, ali ih neće morati i izdavati sve do 1. siječnja 2027. godine kada postaju obvezne izdavati i zaprimati eRačune.

Neprofitne organizacije, ustanove i trgovačka društva (poliklinike) koji su obveznici poreza na dobit  jer obavljaju gospodarsku djelatnost ili su obveznici poreza na dohodak (samostalne djelatnosti), ali su i u sustavu PDV-a, od 1. siječnja 2026. godine bit će obvezni zaprimati eRačune, ali će morati i izdavati eRačune i provoditi fiskalizaciju 2.0 kad ispostavljaju račune za isporuke dobara i usluga drugim tuzemnim poreznim obveznicima (neprofitnim organizacijama, ustanovama, privatnim praksama, poliklinikama) ili ispostavljaju račune prema državi (npr. HZZO-a).

Za plaćene članarine ne provodi se fiskalizacija jer se ne radi o isporuci dobara ili usluga, pa se ne izdaje račun.

Odredbe Zakona o fiskalizaciji od 1.1.2026. uvode obvezu fiskalizacije svih računa u krajnjoj potrošnji (građani, pacijenti) neovisno o načinu plaćanja tako da fiskalizaciji podliježu i računi koji se naplaćuju na transakcijski račun. Broj obveznika (korisnika) Fiskalizacije 1.0 će jako porasti.

Za obveznike fiskalizacije računa u krajnjoj potrošnji (Fiskalizacija 1.0) najvažnija izmjena koja stupa na snagu 1. siječnja 2026. godine je obveza fiskalizacije svih računa neovisno o tome kako su naplaćeni. To znači da će se obvezno fiskalizirati i računi koji će biti naplaćeni na transakcijski račun. Svi računi u segmentu krajnje potrošnje (izdani građanima) moraju se fiskalizirati. Sada i do 31.12.2025. neki porezni obveznici isključivo su radili preko transakcijskog računa kad se radilo o izdavanju računa u krajnjoj potrošnji jer su imali plaćanje na transakcijski račun pa nisu morali provoditi fiskalizaciju 1.0. Prilikom prodaje rashodovane dugotrajne imovine na javnoj dražbi radnicima, naplati uslugama prema cjeniku vezanih uz postupak priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija i sl.) plaća se na transakcijski račun i nema obveze fiskalizacije ali samo do 31.12.2025.

Od 1. siječnja 2026. obvezi fiskalizacije 1.0 (isporuke potrošačima/građanima) podlijegat će svi računi koje izdaju obveznici fiskalizacije potrošačima (građanima) neovisno o tome na koji način su naplaćeni (gotovinom, karticom ili na transakcijski račun), osim ako je riječ o prometima ostvarenim u djelatnostima koje su izuzete od fiskalizacije računa po čl. 4. ZOF-i, u što ne spada djelatnost Komore a nažalost niti djelatnost naših članova (osim u dijelu participacije onih članova koji su ugovorni partneri s HZZO-e). Prema čl. 4. st. 10. ZOF-i i Mišljenju Porezne uprave proslijeđenom Udruzi poslodavaca u zdravstvu, navodi se da je „sukladno čl.4.st.10. Zakona o fiskalizaciji propisano izuzeće od obveze fiskalizacije 1.0 računa za ostvareni promet u djelatnostima provođenje zdravstvene zaštite, što obuhvaća sudjelovanje u troškovima zdravstvene zaštite do pune cijene zdravstvene usluge, kod izabranog doktora primarne zdravstvene zaštite i izdavanje lijekova na recept. Dakle, za sve ostale djelatnosti provođenja zdravstvene zaštite koje nisu propisane člankom 4.t.10. Zakonom o fiskalizaciji kao izuzete od obveze fiskalizacije, porezni obveznik je obveznik fiskalizacije računa i dužan je provoditi sve obveze propisane odredbama Zakona o fiskalizaciji.“ Ova izuzeća odnose se samo na fiskalizaciju prema krajnjoj potrošnji (građanima).

Privatne prakse i ustanove (ugovorni partneri HZZO-a) za participaciju zdravstvenih usluga (iznos koji plaća pacijent na ime participacije), propisano je izuzeće od obveze fiskalizacije 1.0

Kao što je gore navedeno fiskalizacija računa u krajnjoj potrošnji od 1. siječnja 2026. godine odnosno izdavanje računa građanima – krajnjim potrošačima (građanima, pacijentima) doživjet će od 1. siječnja 2026. godine značajne izmjene jer se uvodi obveza fiskalizacije svih računa u krajnjoj potrošnji neovisno o načinu plaćanja (obveza fiskalizacije i računa koji se naplaćuju na transakcijski račun). Većina poreznih obveznika postati će obveznici fiskalizacije 1.0

Od 1. siječnja 2026. godine primjenjivat će se paralelno i odvojeno dva sustava fiskalizacije. Riječ je o fiskalizaciji 1.0 koja obuhvaća fiskalizaciju računa u segmentu B2C (krajnja potrošnja) i fiskalizaciji 2.0 koja se odnosi na izdavanje i fiskalizaciju eRačuna između poreznih obveznika.

To su dva različita postupka koji se razlikuju u načinu provedbe i obuhvatu podataka te zahtijevaju različita programska rješenja. Za svaku vrstu fiskalizacije primjenjuju se posebna pravila.

Ako su kupci građani, primjenjuje se fiskalizacija 1.0, a ako su kupci porezni obveznici, primjenjivat će se fiskalizacija 2.0.

 

Za razliku od fiskalizacije 2.0 kod koje je bitno je li porezni obveznik u sustavu PDV-a ili ne, za fiskalizaciju 1.0 „pripadnost“ sustavu PDV-a nema utjecaja.

Obveznici fiskalizacije 1.0 su:

• obveznici poreza na dohodak (u našem slučaju privatne prakse) i
• obveznici poreza na dobit (trgovačko društvo (poliklinika), ustanova ili neprofitna organizacija koja je obveznik poreza na dobit).

Svi porezni obveznici koji inače nemaju maloprodaju (isporuku građanima) samo zato što će prodati vozilo ili rashodovanu opremu radniku ili nekom drugom građaninu morati će imati računalni program za fiskalizaciju 1.0 jer se sada fiskalizacija maloprodajnih računa prema građanima provodi neovisno o vrsti plaćanja (i za uplate na transakcijski račun). Zbog toga će svi porezni obveznici prije ili kasnije morati imati fiskalnu blagajnu putem koje će provoditi fiskalizaciju 1.0

Kako do sada niste imali fiskalizaciju 1.0 jer ste sve račune izdavali i naplaćivali na transakcijski račun, sada po novom zakonu kod isporuke robe ili usluga građanima (B2C ) bez obzira što su računi plaćeni na transakcijski račun, morati ćete uvesti fiskalizaciju 1.0 (fiskalnu blagajnu) jer se ne smije putem fiskalizacije 2.0 izdati račun fizičkoj osobi (građaninu odnosno radniku).

Zašto je to tako:

Provedba postupka fiskalizacije računa u krajnjoj potrošnji te provedba postupka fiskalizacije eRačuna predstavljaju dva različita postupka koji se razlikuju u načinu provedbe, ali i obuhvatu podataka koji se fiskaliziraju te stoga zahtijevaju različita programska rješenja.

Fiskalizacija računa u krajnjoj potrošnji (1.0) provodi se samo na strani izdavatelja računa. U postupku izdavanja računa dostavlja se fiskalizacijska poruka Poreznoj upravi. Porezna uprava vraća potvrdu u obliku Jedinstvenog identifikatora (JIR-a) te naplatni uređaj nastavlja postupak izdavanja računa na način da je na računu vidljiv JIR, ali i QR kod u kojem je između ostalog sadržan podatak o JIR-u.

Fiskalizacija eRačuna (2.0) je postupak koji se provodi odvojeno od postupka izdavanja i zaprimanja eRačuna. Fiskalizaciju provode i izdavatelj i primatelj eRačuna (njihova softverska rješenja) izdvajanjem podataka iz eRačuna i dostavom tih podataka kroz fiskalizacijsku poruku Poreznoj upravi. Porezna uprava vraća i izdavatelju i primatelju eRačuna potvrdu o zaprimljenoj poruci. S obzirom da je postupak izdavanja i zaprimanja eRačuna odvojen od postupka fisklaizacije, u eRačunu nema elemenata iz fiskalizacije.

Kako je Komora obveznik poreza na dobit a obavlja djelatnost koja nije izuzeta od fiskalizacije računa po čl. 4. Zakona o fiskalizaciji, a od 1. siječnja 2026. godine ima obvezu fiskalizacije svih računa u krajnjoj potrošnji neovisno o načinu plaćanja (obveza fiskalizacije i računa koji se naplaćuju na transakcijski račun). Komora će provoditi Fiskalizaciju 1.0 kod isporuke rashodovane opreme zaposlenima i za usluge prema cjenicima fizičkim osobama.

Isporuka prema zaposlenicima smatra se krajnjom potrošnjom odnosno B2C segmentom. Zakon o fiskalizaciji promet u krajnjoj potrošnji proširuje se na sve oblike plaćanja. Obveznik fiskalizacije koji isporučuje neko dobro u krajnjoj potrošnji uključujući i isporuku primjerice rabljenog automobila zaposleniku, rabljenog laptopa ili mobitela mora biti spreman izdati račun i provesti postupak fiskalizacije računa preko fiskalne blagajne 1.0

Kako bi se mogla provesti fiskalizacija računa, potrebno je osigurati sljedeće preduvjete:

1) nabaviti naplatni uređaj čije programsko rješenje omogućava provedbu postupka fiskalizacije računa (svi računi moraju se izdavati putem naplatnog uređaja)

2) nabaviti digitalni (aplikativni) certifikat od Fine (ako ga još nemate) mogu se koristiti isti certifikati u krajnjoj potrošnji (B2C segmentu) i za isporuke između poreznih obveznika (B2B segmentu).

3) osigurati internetsku vezu

4) donijeti interni akt o slijednosti broja računa (Odluku o pravilima slijednosti numeričkih brojeva računa, o poslovnim prostorima, o oznakama naplatnih uređaja te označavanju operatera na   

5) prijaviti poslovni prostor putem ePorezne (za fiskalizaicju 1.0 - isporuke krajnjim potrošačima)

6) obvezno istaknuti u poslovnom prostoru (zatvorenom) na svakom naplatnom uređaju za izdavanje računa ili drugom vidnom mjestu obavijest o obvezi izdavanja računa te obvezi kupca da preuzme i zadrži račun

7) nabaviti Knjigu uvezanih računa i ovjeriti ju elektronički putem ePorezne.

Interni akt (Odluka o pravilima slijednosti…) temeljni je dokument obveznika fiskalizacije računa u kojemu su navedena pravila slijednosti numeričkih brojeva računa, popis poslovnih prostora i oznake poslovnih prostora te oznake operatera. Interni akt ne šalje se u Poreznu već ga obveznik fiskalizacije računa sastavlja i čuva kod sebe a predočuje za potrebe poreznog nadzora.

U skladu s čl. 16. ZOF-a, u Sustav za fiskalizaciju morate dostaviti podatke o svim poslovnim prostorima u kojima izdajete račune za promet u krajnjoj potrošnji (građanima, radnicima). U trenutku izdavanja računa u krajnjoj potrošnji poslovni prostor mora biti prijavljen u Sustav za fiskalizaciju.

Za potrebe fiskalizacije eRačuna donosi se interni akt u kojemu se na odgovarajući način određuju podaci navedeni u članku 9.st.3. ZOF-i, ali se podaci o poslovnim prostorima ne prijavljuju u sustav za fiskalizaciju.

Oznaka operatera je oznaka osobe koja je izdala račun i taj je podatak obvezan element računa. Oznaku operatera dužni ste povezati s OIB-om te osobe u internom aktu, odnosno Odluci (čl. 8. st. 2. ZOF-a). Iznimno od prethodno navedenog, kao OIB operatera može se dostaviti OIB obveznika fiskalizacije računa (OIB Komore) ako račune izdaje zaposlenik računovodstvenog servis, studenti ili neke druge osobe koje nisu zaposlenici Ustanove.

Broj računa u skladu s čl. 9. st. 1. ZOF-a, sastoji se od tri dijela: numeričkog broja računa koji mora poštivati pravila slijednosti; oznake poslovnog prostora i broja naplatnog uređaja za izdavanje računa (dosadašnja oznaka naplatnog uređaja).

Slijednost brojeva računa obveznik fiskalizacije računa navodi u svom internom aktu, a ista struktura broja računa primjenjuje se i kod eRačuna.

Što se tiče primjene pravila slijednosti računa (čl. 9. ZOF-a), od 01.01.2026. godine računi se neće mora brojati od 1, već će samo morati ići po redu (može imati nastavak iz prošle godine), ali to mora biti definirano u internom aktu . To znači da se mogu brojati npr. 260001-1-1, kako ne bi bilo ponavljanja brojeva u različitim godinama. Propisano je da neprekinuti numerički redoslijed svake kalendarske godine odnosno u svakom poreznom razdoblju može krenuti od bilo kojeg broja, po svakom poslovnom prostoru, odnosno po uređaju za izdavanje računa u poslovnom prostoru uz poštivanje pravila slijednosti.

Na koji način ćete si odrediti što se smatra poslovnim prostorom odnosno uređajem za izdavanje računa odlučite sami (ono što najviše odgovara vašim potrebama) a to ćete si napisati u internom aktu (Odluci o slijednosti računa…). Poslovni prostor može biti i prostor vašeg računovodstvenog servisa i mjesto gdje izdajete račune u Komori (financije).

U slučaju da dođe do prestanka rada elektroničkog uređaja putem kojeg se provodi fiskalizacija, obavezni ste izdavati račune koji moraju biti uvezani u knjigu računa a koje je prethodno ovjerila Porezna uprava kroz ePoreznu. U roku od pet radnih dana porezni obveznik mora uspostaviti rad naplatnog uređaja i izdavati račune putem njega.

U slučaju da zbog prekida internetske veze niste u mogućnosti izdavati račune koji sadržavaju JIR i dalje ste obvezni izdavati račune putem naplatnog uređaja i oni trebaju sadržavati sve propisane podatke osim JIR-a. U tom ste slučaju u roku od dva radna dana, računajući od dana u kojemu je došlo do prekida veze, obvezni uspostaviti elektroničku vezu te dostaviti elemente svih izdanih računa.

U skladu s čl. 25. ZOF-a obavezni ste u poslovnom prostoru (zatvorenom, može biti i mobilno prodajno mjesto) na svakom naplatnom uređaju ili drugom vidnom mjestu istaknuti obavijest o obvezi izdavanja računa te o obvezi kupca da preuzme i zadrži račun.

Obveznik fiskalizacije 1.0 može prijavu budućih radnih vremena (redovnih i iznimki) dostavljati i putem servisa fiskalizacije. Proces započinje u trenutku kada operater na naplatnom uređaju prijavljuje novo redovno radno vrijeme/iznimku radnog vremena. Naplatni uređaj obveznika fiskalizacije priprema podatke za radno vrijeme. Nakon toga priprema XML poruku zahtjeva i elektronički ju potpisuje privatnim ključem aplikativnog certifikata koji je izdan obvezniku fiskalizacije. Komora će za fiskalizaciju 1.0 označiti npr. radno vrijeme Ureda za financije od ponedjeljka do petka od 9 – 17 h.

Kad dođe do promjene plaćanja u fiskalizaciji 1.0 (kupac je htio platiti na transakcijski a onda se predomisli i želi platiti gotovinom) što učiniti? U sustavu fiskalizacije 1.0 i sada je moguće bez storna računa na fiskalizirani račun prijaviti promjenu načina plaćanja. Upute o istome dostupne su na stranicama Porezne uprave. Navedeno će se nastaviti primjenjivati te će se i kod pune primjene fiskalizacije računa u krajnjoj potrošnji (B2C segmentu) od 1.1.2026. moći na već fiskalizirani račun prijaviti promjena načina plaćanja.

U slučajevima kada obveznik fiskalizacije za buduću uslugu ili robu od kupca (građanina) uzima predujam, dužan je provesti postupak fiskalizacije računa i kupcu odmah izdati fiskalizirani račun bez obzira na način plaćanja.

Fiskalizacija 2.0 zapravo je kontinuirano izvještavanje Porezne uprave. Nakon izdavanja i nakon zaprimanja eRačuna softverska rješenja informacijskih posrednika izdavatelja i primatelja eRačuna šalju u Poreznu upravu informaciju da je eRačun izdan (set informacija iz eRačuna) i informaciju da je eRačun zaprimljen. Ta razmjena putem softverskih rješenja informacijskih posrednika naziva se fiskalizacija 2.0

Razmjena eRačuna odnosi se samo na tuzemne transakcije, bez obzira da li su isporuke oporezive i oslobođene.

Porezni obveznici u sustavu PDV-a i oni koji nisu od 1.1.2026. obveznici su fiskalizacije 2.0.

Jedina je razlika u tome što su porezni obveznici u sustavu PDV-a od 1.1.2026 obvezni izdavati i zaprimati eRačune te ih fiskalizirati u sklopu Fiskalizacije 2.0. a oni koji nisu u sustavu PDV-a obavezni su samo primati eRačune. Oni koji nisu u sustavu PDV-a morati će početi izdavati eRačune u B2B segmentu (porezni obveznik poreznom obvezniku) od 1.1.2027. Moram napomenuti da porezni obveznik može odlučiti sukladno čl. 38.st.3. Zakona, iako nije u sustavu PDV-a, već od 01.01.2026. izdavati eRačune (iako joj ta obveza nastaje tek od 1.1.2027.) ali onda je iste obavezan fiskalizirati kao i provoditi eIzvještavanje. Mislim da za porezne obveznike koji nisu u sustavu PDV-a za to nema potrebe jer puno toga ima što nije jasno definirano pa Porezna uprava stalno objavljuje upute koje informacijski posrednici ugrađuju u svoja softverska rješenja a i mi obveznici dužni smo ih ugrađivati u poslovne procese. Predlažem da eRačune oni koji ne moraju izdavati jer nisu u sustavu PDV-a. počnu izdavati tek od 1.1.2027. kada zakonski i trebaju.

Za fiskalizaciju 1.0. i fiskalizaciju 2.0. koristiti ćete isti digitalni certifikat.

Utvrđeno pravilo slijednosti u Internom aktu potrebno je primjenjivati kod svih izdanih računa.

Komora je obveznik Fiskalizacije 2.0 to znači da 1.1.2026. (mora izdavati i zaprimati eRačune) pa mora odabrati pristupnu točku (informacijskog posrednika) za izdavanje i zaprimanje eRačuna, a na izdanim eRačunima svaku stavku robe ili usluge treba povezati s ispravnom klasifikacijskom oznakom iz KPD-a i istu iskazati u eRačunu s najmanje šest znamenki, prema djelatnosti koju obavljate. KPD oznake moći će se pretraživati. Pretraživanje KPD 2025. je dostupno putem aplikacije KLASUS na stranicama Državnog zavoda za statistiku. Za pomoć u primjeni klasifikacije dostupna je sljedeća adresa e-pošte: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. (ukoliko niste sigurni u odabir oznake KPD). KPD se sastoji od šesteroznamenkaste brojčane oznake tako da prve četiri označuju Nacionalnu klasifikaciju djelatnosti, a preostale dvije robu ili uslugu o kojoj je riječ.

KPD oznake moraju se od 1.1.2026. navoditi uz naziv proizvoda ili usluge na svim eRačunima osim na računu za avans i računu za naknadno odobrenje. KPD se primjenjuje samo na eRačune i ne primjenjuje se na račune u krajnjoj potrošnji (Fiskalizaciji 1.0).

Vaš informacijski posrednik (npr. Moj eRačun/mer) registrirati će Komoru po OIB-u u AMS (jedinstveni adresar – „žuti imenik“ koji vodi Porezna uprava) gdje će vas svi koji će vam slati eRačun pronaći, a vi ćete u AMS pronaći one kojima morate poslati eRačun.

Nakon potpisanog ugovora s informacijskim posrednikom u prvom koraku obveznik fiskalizacije će svom informacijskom posredniku potvrditi adresu za zaprimanje eRačuna putem FiskAplikacije kojoj se pristupa putem ePorezne (koju će on već unijeti) a u drugom koraku će obveznik fiskalizacije još upisati i OIB svog informacijskog posrednika. Na taj način obveznik fiskalizacije se registrirao u AMS-u i svi koji mu moraju poslati eRačun moći će ga pronaći u AMS-u kao jedinstvenom adresaru i poslati mu eRačun. Identifikator poreznog obveznika u razmjeni eRačuna je OIB (ne e-mail adresa). U slučaju da se obveznik izdavanja i zaprimanja eRačuna ne registrira do 31.12.2025. u AMS-u, i njegovi dobavljači (oni koji šalju eRačune) ga ne pronađu u AMS-u od 1.1.2026., račun mu treba poslati na klasičan način (papirnati račun ili u PDF-u) ali bi morao kao izdavatelj eRačuna informirati Poreznu upravu da obveznik fiskalizacije nije registriran kao primatelj eRačuna jer ga nema u AMS-u.

Morate imati ugovor s informacijskim posrednikom već do 31.12.2025. kako bi on za vas odradio sve pripremne radnje da od 01.01.2026. možete bez problema idavati i zaprimati eRačune. Kad odaberete informacijskog posrednika, i on vas registrira u AMS-u vi ćete ulaskom u FiskAplikaciju na stranicama Porezne uprave samo potvrditi podatke informacijskog posrednika a u drugom koraku upisati OIB informacijskog posrednika. Kad sklopite ugovor s informacijskim posrednikom imate i čuvanje arhive eRačuna u zakonskom roku od 6 godina (6 godina od isteka godine u kojoj su eRačuni izdani), a podatke iz sustava za fiskalizaciju čuva Porezna uprava u skladu s rokom propisanim u Zakonu o računovodstvu (do 11 godina).

Za razliku od fiskalizacije 1.0 gdje dobivao o Porezne potvrdu fiskalizacije kroz JIR na računu, kod fiskalizacije eRačuna Porezna uprava neće slati dodatan identifikator po kojem će se dalje pratiti eRačun. Četiri podatka čine jedinstveni identifikator računa (broj računa, vrsta dokumenta, datum izdavanja i OIB izdavatelja). Sustav za fiskalizaciju će samo odgovoriti da je račun zaprimljen i isto će biti vidljivo u statusu u FiskAplikaciji.

AMS je jedinstveni adresar „žuti imenik“ u kojeg se svi moramo registrirati do 31.12.2025. (i oni koji su u sustavu PDV-a pa moraju izdavati i zaprimati eRačune ali i oni koji nisu u sustavu PDV-a pa moraju samo zaprimati eRačune.

Adresar služi samo za dobivanje krajnje adrese (URL) za slanje eRačuna primatelju eRačuna. U AMS-u (adresaru) se ne mogu pretraživati kupci po nazivu, adresi, poštanskom broju.

Izdavatelj ne odgovara za neizdavanje eRačuna ako se eRačun ne može izdati primatelju računa zbog nedostupnosti identifikatora u AMS-u. U tom slučaju može se izdati račun u paprinatom obliku, a u Sustav za fiskalizaciju dostavljaju se podaci putem postupka eIzvještavanja iz članka 51. Zakona o fiskalizaciji.

Treba napomenuti da fiskalizacija zaprimanja nije povezani proces uz prihvaćanje eRačuna.

Prihvaćanje eRačuna, odnosno provjera vjerodostojnosti knjigovodstvene isprave obavlja se naknadno i ako dođe do promjene u podacima isto će se na primjereni način evidentirati (primjerice storno eRačuna kroz razmjenu eRačuna i fiskalizaciju te odbijanje eRačuna kroz dostavu poruke kroz sustav eIzvještavanja). Odnosno postupak fiskalizacije zaprimanja nije isto što i postupak provjere vjerodostojnosti knjigovodstvene isprave (eRačuna). Kad u fazi likvidature odbijete račun, morate navesti razlog odbijanja, da li se eRačun odbija zbog pogrešno iskazanih financijskih podataka (osnovice ili pDV-a) ili ostalih elemenata koji ne utječu na poreznu osnovicu.

Kad izdavatelj računa od vas dobije poruku da ste mu račun odbili, on će:

Prema čl. 43. Zakon o fiskalizaciji kada se ispravlja podatak na eRačunu koji ne utječe na obračun poreza, eRačun se može u istom razdoblju oporezivanja izdati pod istim brojem, uz obvezno navođenje podatka „indikator kopije računa“. Ispravljeni eRačun obveznici fiskalizacije eRačuna dužni su fiskalizirati odmah nakon provedenog slanja i zaprimanja.

Zakonom o fiskalizaciji propisana je obveza primjene trodijelne strukture računa i u dijelu izdavanja računa i fiskalizacije računa (Fiskalizacija 1.0) i u dijelu izdavanja eRačuna i fiskalizacije eRačuna (Fiskalizacija 2.0). Treba napomenuti da se KPD oznake u krajnjoj potrošnji (Fiskalizacija 1.0) ne navode.

 

Obveze izdavatelja eRačuna Izdavatelj eRačuna obvezan je:

• izdati eRačun za tuzemne transakcije koje obavlja primatelju eRačuna, osim ako je izuzet od obveze izdavanja računa prema posebnom zakonu
• na podatak o broju računa te na podatak o oznaci operatera i poslovnom prostoru primijeniti pravila u skladu s čl. 8. (koji propisuje oznaku operatera) i čl. 9. Zakona (koji propisuje slijednost računa)
• povezati podatak za svaku stavku robe i usluge u eRačunu s ispravnom klasifikacijskom oznakom iz Klasifikacije proizvoda po djelatnostima (dalje: KPD)
• izdavati eRačune putem pristupnih točaka (informacijskih posrednika)
• provoditi fiskalizaciju eRačuna za svaki izdani eRačun u zakonom propisanim rokovima
• provoditi postupak eIzvještavanja u zakonom propisanim rokovima dostavom podataka o isporukama za koje nije bilo moguće izdati eRačun i o naplati eRačuna kao i o naplati računa za koje nije bilo moguće izdati eRačun (nije ga bilo u AMS-u)-

-  primijeniti izuzeće od obveze izdavanja i fiskalizacije eRačuna ako se naplata transakcije obavlja    gotovinom ili karticom i izdati račun za koji provodi postupak fiskalizacije računa prema čl. 15. Zakona (fiskalizacija 1.0). Pritom se u Sustav za fiskalizaciju uz elemente računa dostavlja i OIB primatelja računa. Npr. kad obveznik fiskalizacije na benzinskoj plati gorivo gotovinom ili karticom, benzinska će fiskalizirati račun kroz fiskalnu blagajnu (1.0) i samo će vas pitati za OIB koji će se fiskalizirati kroz fiskalizaciju 1.0

  U tom slučaju izdavanja računa i fiskalizacije ne može se izdati i fiskalizirati eRačun.

- kada ispravlja podatak na eRačunu koji ne utječe na obračun poreza (npr. kada ispravlja napomenu na eRačunu), u istom razdoblju oporezivanja izdati eRačun pod istim brojem, uz obvezno navođenje podatka „indikator kopije računa”. Tako ispravljeni eRačun obveznici fiskalizacije eRačuna obvezni su fiskalizirati odmah nakon provedena slanja i zaprimanja. Umjesto toga, porezni obveznik može odlučiti izdati storno eRačuna i izdati novi eRačun.

-  izdati račun u papirnatom obliku ako se eRačun ne može izdati primatelju računa zbog ne dostupnosti identifikatora u AMS-u kojim se omogućava dostupnost podatka o adresi primatelja eRačuna. U tom slučaju izdavatelj eRačuna ne odgovara za neizdavanje eRačuna, a u Sustav za fiskalizaciju dostavlja podatke putem postupka eIzvještavanja.

Treba napomenuti da ako se izdavatelj računa koji je izuzet od obveze izdavanja eRačuna ipak odluči izdavati račun, takav račun mora biti eRačun i podliježe svim obvezama koje proizlaze iz odredbi  Zakona o fiskalizaciji što znači da se taj eRačun mora razmijeniti i fiskalizirati te se po istom moraju dostavljati podaci o naplati i odbijanju, kako je propisano za sve eRačune.

 

- prije početka zaprimanja eRačuna dostaviti podatak o identifikatoru u AMS putem kojega će ga pronaći oni koji mu šalju eRačun (krajnja adresa za zaprimanje eRačuna). Navedene podatke u AMS o poreznom obvezniku dostaviti će njegov informacijski posrednik. AMS je adresa za svakog poreznog obveznika koju vodi Porezna uprava tzv. „žuti imenik“

- svaku promjenu podataka unutar AMS-a odmah nakon nastale promjene dostaviti u AMS

- zaprimiti eRačun putem pristupnih točaka (informacijskog posrednika)

- provoditi fiskalizaciju eRačuna za svaki zaprimljeni eRačun u zakonom propisanim rokovima (to rade softverska rješenja informacijskih posrednika)

- provoditi postupak eIzvještavanja u zakonom propisanim rokovima dostavom podataka o odbijenim eRačunima

- čuvati eRačune u zakonom propisanom roku (6 godina) To će za za njih raditi informacijski posrednik

Fiskalizacija računa provodi se putem softverskog rješenja koje omogućuje automatsko preuzimanje podataka iz eRačuna razmijenjenih u procesu izdavanja i zaprimanja (to se odvija automatski).

U sustav za fiskalizaciju automatski (putem softverskog rješenja informacijskog posrednika) kod izdavanja i zaprimanja eRačuna dostavljaju se slijedeći podatci sukladno čl. 48. st. 1. ZOF-i):

1) datumu izdavanja računa

2) broju računa

3) datumu dospijeća plaćanja

4) izdavatelju računa

5) primatelju računa

6) količini, vrsti isporučenih dobara, odnosno količini ili opsegu obavljenih usluga, uključujući KPD, osim u slučaju računa za predujam i naknadnog odobrenja

7) datumu isporuke dobara ili obavljenih usluga ili datumu primitka predujma u računu za  predujam, ako se taj datum može odrediti i razlikuje se od datuma izdavanja računa

8) poreznoj osnovici za svaku poreznu stopu ili izuzeće, jediničnoj cijeni bez PDV-a i svim popustima ili rabatima ako nisu uključeni u jediničnu cijenu

9) stopi PDV-a

10) iznosu PDV-a koji treba platiti, osim ako se primjenjuje poseban postupak u smislu propisa o  PDV-u za koji je taj podatak isključen

11) broju i datumu prvobitnog računa, ako se izdaje račun, isprava ili obavijest koja ga mijenja, i  izričito i nedvojbeno se na njega odnosi i

12) broju bankovnog računa koji nedvosmisleno identificira eRačun izdavatelja za plaćanje.

Napomene sadržane u eRačunu bitne za obračun PDV-a prema propisu o PDV-u također se  dostavljaju kao podatak u XML shemi prema EU normi.

Fiskalizacija eRačuna provodi se putem softverskog rješenja koje omogućuje automatsko preuzimanje prethodno navedenih podataka iz eRačuna razmijenjenih u procesu izdavanja i zaprimanja i, u pravilu, ne podrazumijeva ljudsku intervenciju u tom procesu.

Zakonom su propisani sljedeći rokovi za fiskalizaciju eRačuna:

• izdavatelj eRačuna fiskalizira eRačun u trenutku izdavanja eRačuna, najkasnije pet radnih dana nakon što je izdan eRačun
• primatelj eRačuna fiskalizira eRačun najkasnije pet radnih dana od primitka eRačuna. Izdavatelj i primatelj eRačuna u zakonom propisanim rokovima fiskaliziraju eRačun odvojeno od postupka razmjene eRačuna te na eRačunu nema ovjere Porezne uprave kao ni oznaka koje prate fiskalizirani račun (JIR, ZKI i QR kod).

Izdavatelj i primatelj eRačuna obvezni su radi provedbe fiskalizacije eRačuna za potpisivanje fiskalizacijske poruke koristiti digitalni certifikat koji u svojoj strukturi sadržava OIB osobe koja je ovlaštena dostaviti fiskalizacijsku poruku. Iznimno, ako zbog tehničkih razloga ili prekida internetskih veza nije moguća fiskalizacija eRačuna, obveznici fiskalizacije obvezni su najkasnije u roku od pet radnih dana, računajući od dana kada je došlo do tehničke nemogućnosti ili prekida internetske veze, provesti postupak fiskalizacije eRačuna. Kao što je već napomenuto, primatelj eRačuna fiskalizira eRačun najkasnije 5 radnih dana od primitka eRačuna. To radi softversko rješenje. Likvidatura je nešto drugo. To ne propisuje Zakon o fiskalizaciji

Kako funkcionira model Fiskalizacija 2.0. (sve ide automatski putem softverskog rješenja)

• izdavatelj izdaje eRačun primatelju korištenjem programskog rješenja
• automatizirano programsko rješenje izdavatelja izdvaja set podatka iz eRačuna i šalje fiskalizacijsku poruku Poreznoj upravi
• automatizirano programsko rješenje primatelja izdvaja set podatka iz eRačuna i šalje fiskalizacijsku poruku Poreznoj upravi
• fiskalizaciju provode i izdavatelj i primatelj eRačuna čime je omogućena unakrsna provjera podataka

Za provedbu postupka eIzvještavanja izdavatelj eRačuna i primatelj eRačuna mogu koristiti: web-servis (besplatno), uslugu informacijskog posrednika i FiskAplikaciju.

Putem sustava eIzvještavanja određeni set podataka od 1.1.2026. obvezni su dostaviti izdavatelji eRačuna, ali i primatelji eRačuna.

 

- isporukama za koje nije bilo moguće izdati eRačun (jer primatelja računa nema u AMS-u) ako je primatelj računa trgovačko društvo ili obrtnik ili nositelj slobodnog zanimanja, a dostavljaju se podatci iz čl. 48. st. 1. Zakona Sustavu za fiskalizaciju u rokovima propisanim za eRačune

- naplati eRačuna u prethodnom mjesecu tako da do 20-og dana u mjesecu za prethodni mjesec u Sustav za fiskalizaciju dostavi podatke o datumu izdavanja eRačuna, broju eRačuna, OIB-u izdavatelja eRačuna, svoti i načinu plaćanja te datumu naplate. Podatci o naplati dostavljaju se i za isporuke za koje nije bilo moguće izdati eRačun o kojima se izvještava.

 

- odbijanju ulaznog eRačuna u prethodnom mjesecu tako da do 20-og dana u mjesecu za prethodni mjesec u Sustav za fiskalizaciju dostavi podatke o: datumu izdavanja eRačuna, broju eRačuna, OIB-u izdavatelja i primatelja eRačuna, datumu i razlogu odbijanja. Pritom se smatra da je primatelj eRačuna dostavio izjavu da neće koristiti pravo na pretporez po tom eRačunu. Izdavatelj eRačuna može stornirati odbijeni eRačun i izdati novi eRačun, ovisno o tome da li primatelj računa osporava tekstualni dio računa (izdavatelj može ponoviti eRačun pod istim brojem) ili primatelj osnovicu i porez (mora stornirati osporeni račun i ispostaviti ispravan)

Što se tiče internog akta prema Zakonu o fiskalizaciji ista obveza strukture broja računa zahtijeva se i kod računa u krajnjoj potrošnji (čl.9.) i kod eRačuna između izdavatelja i primatelja eRačuna (čl.48.st.5).

Način određivanja slijednosti (kao što je već rečeno) određujete sami u internom aktu u kojem ste samostalno odredili što se smatra poslovnim prostorom, a što naplatnim uređajem (detaljno opisano pod fiskalizacijom 1.0). Utvrđeno pravilo slijednosti potrebno je primjenjivati kod svih izdanih računa. Komoru to obvezuje od 1.1.2026. kada mora početi izdavati eRačune. 

Pitamo ste što je s fiskalizacijom računa prema državnim tijelima, konkretno HZZO, koji ima svoju bazu i račune moramo slati isključivo u njihovu bazu. Za one porezne obveznike koji eRačune samo  od 1.1.2026. moraju zaprimati (nisu u sustavu PDV-a) ide sve po starom jer su samo obavezni zaprimati eRačune a izdavati će eRačune ćete tek 1.1.2027.

Svi ostali porezni obveznici u sustavu PDV-a (Komora) koji su od 1.1.2026. dužni i izdavati eRačune, (sastanci informatičkih posrednika s HZZO-om su u tijeku) jer porezni obveznici koji su u sustavu PDV-a moraju već od 1.1.2026. prema HZZO-e i izdavati eRačune.

Komora je od 1.1.2026. bude obveznik izdavanja eRačuna i kad izda račun HZZO-u, izdati će eRačun prema odredbama Zakona o fiskalizaciji, a HZZO kao primatelj eRačuna isti će biti u obvezi zaprimiti te provesti fiskalizaciju zaprimljenog eRačuna (B2G porezni obveznik-država).

Fiskalizaciju provode softverska rješenja mimo poreznih obveznika (to se događa u pozadini) unakrsna kontrola izdavanja i zaprimanja.

Trenutak obveze izdavanja eRačuna porezne obveznike ovisi o tome je li porezni obveznik u sustavu PDV-a. Ako porezni obveznik nije u sustavu PDV-a eRačune morati će izdavati tek od 1.1.2027. godine.

 

Klasifikacija proizvoda po djelatnostima (dalje:KPD)

Komora kao obveznik fiskalizacije, od 1.1.2026. obveznik je izdavanja i zaprimanja eRačuna, tako da treba do 1.1.2026. povezati listu svojih usluga s Klasifikacijom proizvoda po djelatnostima. Podatak o stavci robe i usluge u eRačunu treba se povezati s ispravnom klasifikacijskom oznakom iz KPD-a i iskazati u eRačunu šesteroznamenkastom brojčanom oznakom. Pretraživanje KPD-a je dostupno putem KLASUS aplikacije na stranicama Državnog zavoda za statistiku. Ona omogućava pregled i pretraživanje klasifikacije prema nazivu i šifri, omogućuje prikazivanje pojedinačnih elemenata klasifikacije, njihove nazive, objašnjenja ili indekse, ako postoje. Pomoć u primjeni klasifikacije može se zatražiti od Državnog zavoda za statistiku slanjem upita na email adresu: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. a upite vezane za ispravno određivanje šifri može se poslati na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

KPD oznaku nije potrebno navoditi na računu za predujam, niti na računu za naknadno odobrenje.

KPD oznaku nije potrebno navoditi na odobrenju za godišnji popust kad se na odobrenju navodi velik broj računa na koje se odobrenje odnosi.

KPD oznaka ne navodi se niti na računima u krajnjom potrošnji (fiskalizaciji 1.0)

KPD oznaka se mora odabrati unutar djelatnosti koju obavljate.

KPD oznaka iskazuje se na točno određenom polju eRačuna.

Link na stranicama Porezne uprave u vezi KPD https://porezna-uprava.gov.hr/hr/klasifikacija-proizvoda-kpd-2025/7718

 

Porezni obveznik mora pronaći odgovarajuću šifru za obavljenu uslugu, odnosno isporučeno dobro kao što su: izdavačke usluge, usluge promidžbe, organizacije tečajeva i sl. 

58.11.11	Izdavačke usluge
58.11.41.	Oglasni prostor (promidžba) u tiskanim knjigama
73.12.19	Prodaja oglasnog prostora uz naplatu ina osnovi ugovora

 

eRačun, u skladu s ovim Zakonom (ZOF), je račun koji je izdan, poslan i zaprimljen u strukturiranom elektroničkom obliku, a koji omogućuje njegovu automatsku i elektroničku obradu. eRačunom ne smatra račun u PDF formatu koji je poslan u e-poštom. eRačun za porezne potrebe priznaje se isključivo u strukturiranom elektroničkom obliku, što znači da njegova vizualizacija u različite čitljive dokumente (primjerice u PDF ili drugo) nema nikakvu vrijednost u poreznom smislu. Međutim, porezni obveznik može vizualizirati eRačuna za vlastite potrebe (npr. radi ovjere). Treba napomenuti da informacijski posrednik ima i posložen sustav elektoničkog ovjeravanja i likvidature po hijerarhijskim razinama. (samo ih treba oko toga kontaktirati).

U skladu s EU normom, osnovni model računa podržava sljedeće tipove poslovnih procesa a to su:

P1: izdavanje računa za isporuke robe i usluga prema narudžbenicama, na temelju ugovora

P2: periodično izdavanje računa za isporuke robe i usluga na temelju ugovora

P3: izdavanje računa za isporuku prema samo stalnoj narudžbenici

P4: plaćanje unaprijed (avansno plaćanje)

P5: plaćanje na licu mjesta (engl. Sport payment)

P6: plaćanje prije isporuke, na temelju narudžbenice

P7: izdavanje računa s referencijama na otpremnicu

P8: izdavanje računa s referencijama na otpremnicu i primku

P9: odobrenja ili računi s negativnim iznosima, izdani zbog raznih razloga, uključujući i povrat prazne ambalaže

P10: izdavanje korektivnog računa (storniranje / ispravak računa)

P11: izdavanje djelomičnog i konačnog računa

P12: samoizdavanje računa

P99: poslovni proces koji definira Kupac.

 

 

• izdavanjem korektivnog računa u negativnom punom iznosu s oznakom procesa P10 i tip dokumenta 384 ili
• izdavanjem odobrenja u punom iznosu s oznakom procesa P9 i tip dokumenta 381

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

eRačun se odnosi i na račun za primljeni predujam, storno računa, odobrenje i sl. Obveza izdavanja eRačuna prema ovom Zakonu primjenjuje se na eRačune iz tuzemnih transakcija odnosno na isporuke koje izdavatelj eRačuna obavlja primatelju eRačuna i koje podliježu oporezivanju hrvatskim PDV-om, neovisno o tome jesu li oslobođene ili oporezive PDV-om te svaki predujam primljen od primatelja eRačuna prije obavljene isporuke, pod uvjetom da su izdavatelj i primatelj eRačuna porezni obveznici sa sjedištem ili prebivalištem u Republici Hrvatskoj.

Budući da se eRačun odnosi samo na tuzemne transakcije, ne primjenjuje se na stjecanje i isporuku u drugu državu članicu, uvoz i izvoz.

eRačun smatra se vjerodostojnom ispravom, a vjerodostojnost podrijetla, cjelovitost sadržaja i čitljivost eRačuna treba osigurati od trenutka izdavanja eRačuna do kraja razdoblja za pohranu eRačuna.

Ovim se Zakonom ne mijenja postojeća obveza izdavanja računa odnosno oslobođenje od obveze izdavanja računa prema posebnim propisima i ne propisuju rokovi izdavanja eRačuna. Porezni obveznik čuva izdane i zaprimljene eRačune u izvornom obliku u roku od šest godina od isteka godine u kojoj su eRačuni izdani, pod uvjtom da je za njih proveo postupak fiskalizacije eRačuna. Nakon proteka navedenog roka, podatci iz Sustava za fiskalizaciju čuvat će se u Poreznoj upravi u skladu s rokom iz Zakona o računovodstvu (11 godina), s tim da Porezna uprava može navedene podatke učiniti dostupnim na zahtjev nadležnog tijela kada za to postoji pravna osnova propisana posebnim propisom i na zahtjev poreznog obveznika, u skladu s obvezom čuvanja porezne tajne propisanom Općim poreznim zakonom.

Kad porezni obveznik, obveznik fiskalizacije treba izdati eRačun drugom poreznom obvezniku, ali se eRačun ne može poslati jer u adresaru koji vodi Porezna uprava (AMS) nema adrese tog poreznog obveznika, u tom slučaju obveznik fiskalizacije će izdati račun u obliku kojem može (e-mailom ili poštom) te o tom računu izvijestiti Poreznu upravu dostavom podataka kroz eIzvještavanje. Ako se naknado i upiše u AMS više mu se ne šalje eRačun.

Mjesto izdavanja računa nije obavezni element računa.

Fiskalizacija zaprimanja nije povezani proces s prihvaćanjem eRačuna odnosno provjerom vjerodostojnosti knjigovodstvene isprave obavlja se naknadno i ako dođe do promjene u podacima isto će se na primjereni način evidentirati (primjerice storno eRačuna kroz razmjenu eRačuna i fiskalizaciju te odbijanje eRačuna kroz dostavu poruke kroz sustav eIzvještavanja.

Rok za fiskalizaciju je propisan i eRačun treba fiskalizirati odmah a najkasnije u roku 5 radnih dana, a obvezu može ispunjavati i programsko rješenje. Postupak provjere vjerodostojnosti knjigovodstvene isprave odvija se naknadno, a rok za odbijanje eRačuna nije propisan. Propisano je jedino da za račune koje smo odbili u prethodnom mjesecu moramo izvijestiti Poreznu upravu kroz eIzvještavanje do 20. u mjesecu.

Strana društva nisu obveznici izdavanja, zaprimanja i fiskalizacije eRačuna ali ako to žele mogu pristupiti AMS-u i postati izdavatelj i primatelj eRačuna za tuzemne transakcije.

 

Prema čl. 43. ZOF-i kada se ispravlja podatak na eRačunu koji ne utječe na obračun poreza, eRačun se može u istom razdoblju oporezivanja izdati pod istim brojem uz obvezno navođenje podatka „indikator kopije računa“. Ispravljeni eRačun obveznici fiskalizacije eRačuna dužni su fiskalizirati odmah nakon provedenog slanja i zaprimanja.

Činjenica da je proveden navedeni postupak kojim se izbjegava korak storniranja računa označuje se korištenjem Indikatora kopije. Vrijednost podatka se iskauje kao „true“ ili kao „false“.

Zakon daje mogućnost odbijanja eRačuna (npr. nismo točno napisali opis), ako su brojke na računu isprane, a kupac račun odbije, eRačun može se slati kupcu ponovno pod istim brojem računa uz identifikator „kopija“ na taj način sačuvamo datum dospijeća (npr. 15 dana od primitka računa).

Kad dobijemo poruku da nam je račun odbijen, moramo učiniti slijedeće:

Primatelj eRačuna dužan je u Sustav za fiskalizaciju dostaviti podatke o eRačunima za koje je izvršio odbijanje do 20. u mjesecu za prethodni mjesec.

Porezni obveznik dostavlja podatke o:

• datumu izdavanja eRačuna
• broju eRačuna
• OIB-u izdavatelja i primatelja eRačuna
• datumu odbijanja i
• razlogu odbijanja

Smatra se da je dostavom podatka o odbijanju eRačuna primatelj eRačuna dostavio izjavu da neće koristiti pravo na pretporez po tom eRačunu.

Izdavatelj računa nakon što mu je račun odbijen, može stornirati odbijeni eRačun i izdati novi eRačun.

Račun se ne može odbiti djelomično. eRačun se mora odbiti u cijelosti te zatražiti dostavu novih eRačuna (storno i novi račun) ili novi eRačun s oznakom kopije (ako se mijenjaju samo opisi na računu).

 

Izdavatelj eRačuna dužan je u Sustav za fiskalizaciju dostaviti podatke o eRačunima za koje je izvršena naplata do 20. u mjesecu za prethodni mjesec.

eIzvještavanje se odnosi samo na eRačune izdane s 01.01.2026. (uključujući i račune izdane u drugom obliku a ne kao eRačun).

Izdavatelj računa dostavlja podatke o:

• datumu izdavanja eRačuna
• broju eRačuna
• OIB-u izdavatelja eRačuna
• iznosu i načinu plaćanja
• datumu naplate

Mogući načini plaćanja su:

•  T-transakcijski račun
•  O-obračunsko plaćanje i
•  Z-ostalo.

Kompenzacija kao način plaćanja označava se oznakom O-obračunsko plaćanje.

Što se tiče otpisa računa bog nemogućnosti naplate, isto treba biti u PDV Obrascu i prema postupku propisanom čl.33.st.8. Zakona o PDV-u. Otpis računa u izvješću naplate eRačuna izvještava se sa oznakom Z-ostalo.

eIzvještavanjem se izvještava o svakom pojedinom računu, ako je jednom kompenzacijom zatvoreno deset računa, izvijestiti će se za svaki pojedini račun da je naplaćen te će se navesti odgovarajuća oznaka prema tehničkoj specifikaciji.

 

Porezna uprava će pružiti obveznicima primjene ovog Zakona pristup u FiskAplikaciju, koja omogućava:

1) pregled podataka iz fiskalizacije računa i eRačuna

2) upravljanje ovlaštenjima za razmjenu eRaču na i fiskalizaciju

3) uvid u statuse eRačuna (zaprimljen / naplaćen / odbijen)

4) uvid u informativno ispunjenu prijavu PDV-a za određeno razdoblje oporezivanja

5) unos podataka za potrebe fiskalizacije i eIzvještavanja

6) uvid u podatke o greškama

Potrebno je napomenuti da informativno ispunjenu prijavu PDV-a koja će biti dostupna u FiskAplikaciji porezni obveznik ne može poslati u Poreznu upravu jer postoji niz situacija u kojima će prilikom obračuna PDV-a u prijavi PDV-a za određeno razdoblje oporezivanja doći do razlike u odnosu na podatke iskazne u FiskAplikaciji odnosno u informativnoj prijavi PDV-a koja je dostupna u FiskAplikaciji.

Do razlika će dolaziti iz više razloga. Naime, do obračuna PDV-a dolazi i mimo obveze izdavanja eRačuna. To su na primjer razni interni obračuni za manjak, interne evidencije (temeljnice), vlastita potrošnja, 50 % porezno nepriznati PDV kod reprezentacije, 50% porezno nepriznati PDV po računima za osobne automobile, gratis isporuke temeljem koje nastaje obveza za PDV a račun se ne izdaje i slične situacije.

Isto tako nije predviđena obveza izdavanja eRačuna za sve transakcije već samo za tuzemne i to prema primateljima eRačuna. U skladu s postojećim poreznim propisima gratis isporuke podliježu obračunu PDV-a. Međutim zakonskim propisima za gratis isporuke se ne određuje izdavanje računa, već se određuje samo obračun PDV-a koji se uključuje u PDV obrazac. Stoga se za gratis isporuke ne predviđa izdavanje eRačuna i fiskalizacija.

Kao što je gore navedeno, kod priznavanja prava na pretporez radi primjene zakonskih odredbi doći će do odstupanja u nizu situacija (kod iskazivanja stjecanja, kod nemogućnosti korištenja prava na pretporez u cijelosti ili djelomično i u ostalim slučajevima. Zbog toga se u Zakonu o fiskalizaciji navodi pojam „informativna prijava“ pa je jasno da obračun PDV-a za određeno porezno razdoblje treba napraviti sam porezni obveznik.

 

U slučaju nemogućnosti izdavanja računa može se izdati račun u papirnatom obliku odnosno na bilo koji prihvatljiv način, ali se mora provesti postupak eIzvještavanja.

 

Način određivanja slijednosti određuje sam porezni obveznik u internom aktu u kojem je samostalno odredio što se smatra poslovnim prostorom, a što naplatnim uređajem. Utvrđeno pravilo slijednosti potrebno je primjenjivati kod svih izdanih rčauna. Porezni obveznik može sam odlučiti hoće li odvojeno voditi račune za inozemne kupce, račune za domaće kupce, račune za predujmove i sl.

 

Besplatna aplikacija Porezne uprave MIKROe RAČUN omogućava izdavanje, zaprimanje i pohranu eRačuna te fiskalizaciju izdanih i zaprimljenih eRačuna. Pravo na korištenje aplikacije MIKROeRAČUN imaju izdavatelj i primatelj eRačuna pod uvjetom da su korisnici sustava ePorezna, nisu upisani u registar obveznika PDV-a prema propisu o PDV-u i da nisu javni naručitelji. Nakon isteka roka čuvanja eRačuna porezni obveznik može preuzeti izdane i zaprimljene eRačune, koji se na njega odnose, u XML obliku i svim prilozima razmijenjenim uz eRačun. Međutim, iznimno, ako poreznom obvezniku prestanu prava na korištenje navedene aplikacije, on može preuzeti izdane i zaprimljene eRačune koji se na njega odnose prestankom korištenja aplikacije MIKROeRAČUN.

Poreznom obvezniku prestaju prava na korištenje navedene aplikacije od 1. siječnja nakon isteka godine u kojoj više ne ispunjava uvjete za njezino korištenje. Pritom je porezni obveznik obvezan prije početka obveze zaprimanja eRačuna u AMS dostaviti podatke o svojoj pristupnoj točki.

Od 1. siječnja 2026. godine propisuje se mogućnost korištenja funkcionalnosti aplikacije MIKROe RAČUN za zaprimanje eRačuna, a

Od 1. siječnja 2027. godine propisuje se mogućnost korištenja funkcionalnosti aplikacije MIKROe RAČUN za izdavanje eRačuna.

Zakonodavac stalno ističe kako će zbog uvođenja obveze izdavanja eRačuna uz fiskalizaciju eRačuna te uvođenje sustava eIzvještavanja dovesti do znatnog administrativnog rasterećenja (izračunali su uštedu od 120 mil eura za porezne obveznike) i ukidanja ili pojednostavljenja niza poreznih prijava, bojim se reći da će to za porezne obveznike biti od male koristi (knjiga I-RA i knjiga U-RA se zakonski više ne mora voditi, ali je korisno voditi poreznom obvezniku), Ukida se obrazac PPO (tuzemni prijenos porezne obveze), zamjenjuje se obrazac OPZ-STAT izvještajnim sustavom o naplati i sl., a sve su te aplikacije porezni obveznici već platili a uvode se novi nameti informacijskih posrednika koje će porezni obveznici opet trebati plaćati.

 

Za primljeni avans porezni obveznik mora izdati fiskalizirani račun bez poziva na KPD Oznaku.

Izdaje se storno računa za avans i redovni račun za isporuku robe ili uslugu. Više se na računu za isporuku ne navodi umanjenje za avans.

Na računu za predujam ne navodi se KPD.

U B2B razmjeni eRačuna, predračun nije potrebno fiskalizirati u sklopu fiskalizacije 2.0. Po uplati potrebno je izdati račun za predujam ili račun ovisno o isporuci proizvoda ili usluge. Kada je isporuka u istom mjesecu kad je i primljen predujam, ne izdaje se račun za predujam, nego se izda račun za isporuku.

 

• da ih se isprinta (vizualizira) ili
• kroz DMS informacijskog posrednika koji omogućuje poreznom obvezniku višeslojno ovjeravanje (svaki zaposlenik ovjeri svoj dio računa)

Čl.39.ZOF-i propisuje da od obveze izdavanja eRačuna i fiskalizacije eRačuna može biti izuzeta transakcija koja se plaća gotovinom ili karticom te za koju je izdan račun i proveden postupak fiskalizacije računa prema čl. 15. ZOF-i. Dakle, transakcija koja se plaća transakcijskim putem u B2B segmentu ne može biti izuzeta od obveze izdavanja eRačuna.

Zakonom o fiskalizaciji predviđena je iznimka (čl. 39.) kada u poslovanju između poreznik obveznika (B2B segment) umjesto izdavanja e računa i fiskalizacije eRačuna može doći do izdavanja računa i primjene fiskalizacije računa kao za račune u krajnjoj potrošnji (čl. 15.). Navedeno se odnosi isključivo na mogućnost kada se račun plaća gotovinom ili karticama pri čemu će izdavatelj rčauna primijeniti novu xml shemu te u njoj dostaviti i OIB primatelja računa u Sustav a fiskalizaciju. Navedeno odgovara postojećoj praksi da se na maloprodajnom mjestu traži OIB kupca. Dakle, takvo maloprodajno mjesto će u svoje programsko rješenje fiskalizacije ugraditi novu xml shemu koja će uz već poznate podatke o elementima računa koji se dostavljaju na fiskalizaciju u Sustav za fiskalizaciju predviđati i dostavu OIB-a kupcu pravne osobe.  

Fiskalizirani maloprodajni računi za poduzeća i obrte (takozvani „mali R1 računi“ ) plaćeni gotovinom ili karticom dozvoljeni do 700 eura po računu, fiskaliziraju se kroz fiskalizaciju 1.0 na način da se dodatno šalju u Poreznu upravu s navođenjem OIB-a primatelja.. Npr. za plaćeno gorivo na benzinskoj pumpi koje porezni obveznik plaća gotovinom ili karticom, benzinska će izdati R1 račun kroz fiskalnu blagajnu (fiskalizaciju 1.0) uz navođenje OIB kupca. U tom slučaju benzinska ne izdaje eRačun. Razlozi za to su slijedeći:

• kako znam da će mi benzinska poslati račun za gorivo koje sam platio karticom (ako mi ne pošalje, nemam knjigovodstvenu ispravu za knjiženje izdatka za gorivo) i
• kako bi štimala blagajna u benzinskoj postaji

Interni dokumenti i obračuni se ne fiskaliziraju.

Rok čuvanja eRačuna je 6 godina što na prvu izgleda da rok nije usklađen sa Zakonom o računovodstvu, međutim rok čuvanja je usklađen jer je čl. 35.st.2. propisano da istekom roka od 6 godina (od isteka godine u kojoj su eRačuni izdani) podatke iz sustava za fiskalizaciju čuva Porezna uprava u skladu s rokom propisanim posebnim propisom kojim se uređuje računovodstvo (11 godina).

 

 

 

Udruge koje nisu u sustavu PDV-a niti su obveznici poreza na dobit, nisu obveznici fiskalizacije izdavanja računa (fiskalizacija 1.0) niti izdavanja i primanja eRačuna (fiskalizacija 2.0).

Dostavom podatka kroz eIzvještavanje o odbijanju eRačuna smatra se da je primatelj eRačuna dostavio Izjavu da neće koristiti pravo na pretporez po tom eRačunu.

Zakon o fiskalizaciji ne utječe na dosadašnja pravila likvidature i knjiženja računa. Računi se mogu vizualizirati pa potpisivati i knjižiti a mogu se koristiti i digitalna rješenja koja omogućuju i elektroničku likvidaturi i automatska knjiženja.

OPZ-STAT-1 se ukida s 1.1.2026., iznimno se još podnosi za 2025. godinu, do kraja veljače odnosno travnja 2026. godinu

Izdavanje i zaprimanje eRačuna se vrši samo a tuzemne transakcije. Tuzemna transakcija je isporuka koju izdavatelj eRačuna obavlja primatelju eRačuna i koja podlijeće oporezivanju hrvatskim PDV-om, neovisno o tome je li oslobođena ili oporeziva PDV-om, te svaki predujam primljen od primatelja eRačuna prije obavljene isporuke, pod uvjetom da su izdavatelj i primatelj eRačuna porezni obveznisi sa sjedištem ili prebivalištem u RH.

Ako nije obavljena isporuka tada ne postoji obveza izdavanja računa. Rješenja ili obavijesti temeljem kojih članovi plaćaju članarinu nisu računi za isporuku pa nema obveze fiskalizacije (nije nastala nikakva isporuka) Isto tako npr. carinska deklaracija nije račun za isporuku nego isprava kojom se zahtijeva stavljanje robe u određeni carinski postupak (to znači da je nećemo zaprimiti kao eRačun).

 

Moramo razlikovati dvije potpuno različite stvari:

• Fiskalizaciju 1.0 u krajnjoj potrošnji koju imamo i sad samo što je Komora nije dužna provoditi jer ne naplaćuje račune gotovinom i karticama već na transakcijski račun, ova Fiskalizacija se s 1.1.2026. godine mijenja jer se mora provoditi i za račune koji se naplaćuju na transakcijski račun i
• Fiskalizaciju 2.0 koja stupa na snagu 1.1.2026. i radi se o fiskalizaciji eRačuna preko softverskih rješenja odabranih informacijskih posrednika (to je novo)

Budući da sada i do 31.12.2025. Komora nije obveznik fiskalizacije računa u krajnjoj potrošnji (građanima, zaposlenicima), jer račune naplaćuje na transakcijski račun, od 1.1.2026. postajete obveznik Fiskalizacije 1.0, za račune izdane krajnjoj potrošnji zbog toga što i za naplatu na transakcijski račun od 1.1.2026. postaje obveznik fiskalizacije (proširen je krug obveznika Fiskalizacije 1.0).

Komora, budući da od 1.1.2026. postaje obveznik Fiskalizacije 1.0 u krajnjoj potrošnji mora:

• do 31.12.2025. nabaviti fiskalnu blagajnu. Fiskalna blagajna je softver, točnije programsko rješenje, koje se instalira na uređaj za fiskalizaciju i koristi za izdavanje fiskaliziranih računa. Postoje različite vrste uređaja za fiskalizaciju kao npr. blagajne, tableti, računala, android mobilni uređaji, POS uređaji i sl.
• zatražiti digitalni certifikat od Fine (mislim da ga imate)
• prije izdavanja prvog fiskaliziranog računa u krajnjoj potrošnji (fiskalizacija 1.0) potrebno je poslovni prostor i fiskalnu blagajnu prijaviti Poreznoj upravi u kojoj treba poslati radno vrijeme, adresu poslovnog prostora, OIB i naziv proizvođača/održavatelja fiskalne blagajne. Prijava se radi putem sustava ePorezna (vaše računovodstvo ili računovodstveni servis).
• donijeti interni akt (Odluku) o pravilima slijednosti numeričkih brojeva računa, o poslovnim prostorima, o oznakama naplatnih uređaja te označavanju operatera na naplatnim uređajima.

Što se tiče fiskalizacije eRačuna (fiskalizacije 2.0), od 1.1.2026.dužni ste izdavati i zaprimati eRačune (jer ste u sustavu PDV-a). Što se tiče slanja računa u HZZO-e, od 1.1.2026. šaljete eRačune svim poreznim obveznicima, pa tako i u HZZO-a.

Komora je od 1.1.2026. obveznik izdavanja i zaprimanja eRačuna jer je u sustavu PDV-a, pa morate odabrati informacijskog posrednika koji će vas do 31.12.2025. upisati u AMS kao jedinstveni adresar i čije će softversko rješenje za vas od 1.1.2026. raditi Fiskalizaciju 2,0. na izdavanju i zaprimanju eRačuna.